Kaptol centar
Proljeće ’26.
Marilyn Monroe.
Zaštitni znak našeg portala.
MM.
Ememportal.com.
Iz svakog atoma njezinog tijela isijava eros.
Žena u totalu.
Ikona ljepote, seksa i bluda.
Proslavila bi stoti rođendan.
Da je gutala kefir umjesto tableta.
Dimitrije Popović.
Veliki umjetnik.
Svjetska faca.
I moj drag prijatelj obilježio je Merlinkino stoljeće u Kaptol centru.
Mračnim performansom.
I ciklusom slika MM.
O čemu smo mogli pričati, razmišljati, nego o ženama.
Bez kojih nas nema.
Bez kojih se ne može.
One su pokretač svega.
Izvor vječne mladosti.
I svih radosti.
Jače su od Joze Boze.
Luke Vidovića.
I Davida Copperfielda.
Jedino one podižu neke stvari.
A da ih ne dotaknu.
I nije im u životu laganini.
Prvo, imaju Tvrtka, Željka pa Nedjeljka.
I na kraju Spomenka.
Netko doda onu staru o vinu i ženama.
Oni brutalni i bahati.
Macho momci.
Ispravljaju točni navod i kažu.
“Žene imaju veze s vinom jer što su starije sve više liče na bure.”
To mi nije leglo.
Iskreno, ne volim hvalisave magarčine.
Bez pokrića.
Važni su ko’ gaće u pornićima.
Takvima bi i lutka na napuhavanje zbrisala s vulkanizerom.
Dok traje performans Joška Tešije šape mi frend iz srednje:
“Znaš li što povezuje žene i ruže?”
“Ne.”
“Ako ih ne krešeš odlaze preko ograde!”
Nasmijem se i odlučim Dimitriju darovati Dimitrija.
Vino iz podruma Rade Rajkovića.
Deset godina staro.
Dobitnik europskog zlata.
Iz kraja plemena Kuči.
U kojem cvate samo kamenje i vinova loza.
Rađaju se čarobna vina i čudesni ljudi.
Porijeklom iz Kuča su Arsen Dedić, Luka Dončić, Ana Ivanović, Dule Vujošević, Duško Ivanović, Danilo Mitrović, Branko Vujošević, Radivoje Lola Đukić, vinar Rajković…
I moji su preci iz te vukojebine.
Nikad osvojene.
Nikad pokorene.
Zamolim prelijepu, preslatku, uvijek veselu i mladoliku Severinu da Dimitriju da Dimitrija.
Znam njezinu tajnu želju.
Dalmatinska Marija Magdalena čeka da Dimitrije s njom realizira ciklus posvećen, meni najdražoj, svetici pod križem.
Završava projekcija Merlinke u kino sali.
Meni padne na pamet stara mudrost.
“Koliko god si dobar u krevetu, žene više vrište kad vise miša.”
Gledam našu zaštitnicu Merlinku.
Lijepa.
I sprijeda.
I straga.
U pravu su oni koji tvrde da ne uživa na koja ima.
Nego ona koja daje.
Vrti mi se u glavurdi.
Od te ljepote oko mene.
Osjećam se kao pilot bespilotne letjelice.
Poput drona odletim da skuham ručak za sutra.
Gulaš od purećih želudaca s knedlima od kruha.
I vjerujte, u pravu su oni koji savjetuju žene.
Muškarcu koji zna da kuha.
Treba uvijek dati.
Slažem se i s ljudima koji kažu da smo mi muškarci kao kinder jaja.
Okolo čokolada.
Unutra velika glupost s malom igračkom.
Oni koji ne mogu dva puta i puno filozofiraju.
Nemaju blage o ženama.
Takvi misle da je klitoris ministar u grčkoj vladi.
Da je snošaj kad žena kupuje u shopping centru, a ti snosiš troškove.
Opraštam se od Merlinke.
Od svih onih lijepih žena.
Od prijatelja.
Od Jagode, Petra i Dimitrija.
Spuštajući se s Kaptola.
Preplaviše me misli.
Opet o ženama.
Žene neće da je hoćeš, ako ona tebe neće, ali neće ni da je nećeš jer tek onda te hoće, a ako se tad predomisliš pa je hoćeš, onda te ipak neće jer neće da je hoćeš, ali nije baš da hoće da je nećeš…
Što tu ima nejasno?
U tramvaju se sjetih vica za kraj.
“Od sad glasom samo za republikance”, kaže Monica Lewinsky.
“?”
“Od demokrata mi je ostao gorak okus u ustima.”
