Fileki
Laprdam u Sherlocku sa senatorima Ivom, Matom i Josom.
Zacvili mobitel.
Marko Amidžić.
“Svrati do mene!”
I onda spomene fileke.
Moju najdražu hranu.
To se ne odbija.
Marko radi ekstra tripice, fileke, vampe i škembiće.
Za prste polizati.
Dan ranije u dvorištu mog susjeda papali su te iste oblizeke bivši predsjednici.
Mesić i Josipović.
“Stipe i Ivo ih obožavaju”, otkri deda Marko.
Preslatka unučica Emili pretrčala je prvih šest mjeseci.
Red je proslaviti.
A ja se sjetim kako su mi konobari u Starom fijakeru pripovedali:
“Kad je bil profesor na Pravu i predsjednik na Pantovčaku Josipović je furt dolazil k nama na fileke.!
Markove su bolje.
Šta bolje.
Najbolje!
S nama pri loncu Ardian Kozniku i Mate Banović.
“Miše i ja vratili smo se iz Kuvajta s trenerskog arbajta”, reče mi stari frend Kozniku.
Mate je tata bivšeg vatrenog Ice Banovića.
I sam nekad vrstan nogometaš.
“Zvali su ga Maca Maradona“, našali se njegov pajdo Ivo Nemčić.
Tovarim treći tanjur fileka.
Ma toliko ih volim.
Ronio bih u njima.
Pohani domaći piceki
Iza fileka i kačamaka najdraži su mi pohani domaći piceki.
U Pleterju.
Kod Marijana Gorišeka su najbolji.
Dva dana zaredom.
Tovio sam se i gušio u ljepoti njegovih pohanaca.
Prvo uz kartanje.
S Jojom, Kraljem i Galovićem.
Drugi dan s obitelji Vlade Marinčića.
Prve harmonike hrvatske estrade.
S nama je i moja najdraža Uma.
Uživa u pohancima i Vladina supruga Snježana.
I sin Jakov.
On je na najboljem putu da stigne svog imenjaka Jozinovića.
Zasad svira i pjeva po zagrebačkim kafićima.
Ali uskoro će mu možda i Arena biti tijesna.
Moj predsjednik i car mladeži „Jata“.
Slavi dvadeseti rođendan.
Uz cviček parti iz Jelenićevih podruma.
Riba i škampi na žaru
Poziv iz Zlatnog Dukata na vrhunsku riblju papicu samo budala bi odbio.
Pagar i škampi na žaru.
“U Dukatu su i ćevapi odlični. Najbolji u Zagrebu”, slažu se Vlaho Srezović, gazda Saloona i Tomislav Palinić – Ćošo, ikona hrvatskog glumišta.
A meni uz ribu najdraži čomlek i sarma koje čarobno sprema šefica Nada.
Kako je naš prijatelj Josip Jurčević od rođaka b donio brdo pršuta.
Red je i to gricnuti.
I zaliti Džapinim cuveom.
“Ideš s nama u Ameriku na SP. Sve ti je plaćeno”, iznenadi me prijatelj Slavko Hala.
“Nema teorije. Odbio sam i prijatelja Ćalasana da putujem na finale Lige prvaka”, uzvratim.
Uostalom, što se prave grbavi.
Kad znaju da je moj najduži put do vinskih podruma Lijepe naše i Dežele.
Sigurno mislite.
Koja sam ja budala.
E pa neka sam.
U vinskim podrumima mi je ljepše nego na stadionima.
Nisam ni faks završio.
Pa ne znam što valja.
Ostaše četiri ispita na Pravu.
I ja stao.
Zbrisao u novinarstvo.
Eh, da je tad bilo fakulteta u Travniku i Banjoj Luci.
Doktorirao bih.
Tri puta.
“Znaš li ti da je Univerzitet u Travniku državna agencija ocijenila najboljim” primijeti netko.
Na što moj prijatelj Damir doda:
“Na tom faksu moš past samo niz štenge!”
Torta od maka
Moj najdraži desert je torta od maka.
Amelie.
I svaki put je na feštama obitelji Gavran.
Vjerujte, za tanjur polizat’.
Ovaj put u &TD-u.
Na dodjeli nagrada Festivala monodrame.
Od uzbuđenja što ću kušati Amelie ne znam ni tko je pobjednik.
Prije slatkog griza odgledao sam “Balade” ekstra talentiranog Jana Kovačića.
Ako je Zlatko Vitez kralj Balada onda je Jan princ Krležine kajkavske poetike.
“Mali je sjajan! Dobil je kod nas i Gumbeka za Balade”, priznao je i sam Zlatko.
S hrpom torte u tanjuru čestitam Janu i dodam:
“Pozdravi baku Maju. Reci joj da 30.10. dođe u Zlatni Dukat na godišnjicu mature!”
Da ne duljim.
Janova baka bila je moja najdraža razrednica.
U IX.
Trešnjevačkoj gimnaziji.
Nastavljam s čestitarenjima.
Miro Gavran je skup s Darkom Domitrovićem u Veneciji dobio Zlatnog lava.
Za „Byrona“.
Kusturica ima srebrnog.
A moji frendovi zlatne.
Srce mi skakuće od radosti.
A Byrona ne možete nigdje gledati.
Ni slušati.
Takvi smo ti mi.
“Miro, gdje je Darko?” pitam.
“Ima ispite na Akademiji.”
Nema ni njihovih zlatnih lavica.
Mladene i Sandre.
Mirina lavica je na klavocinima.
Grlo.
A Darkova lavica Sandra Bagarić na obali mora odmara grlo.
I za kraj jedan otkačeni.
Pita ljubavnik Budine žene, Budinu ženu:
“Hoćel bit ševe noćas?”
A ona će:
“Ako Bude ne bude bude, a ako Bude bude onda nebude.”
