Casper, Pinnnochio’s
Vrelo ljeto, 2026.
Dobro znam da život bez vina nema smisla.
Da naprosto ne postoji.
U Casperu sjedim s Tarzanom, Orom i Slavekom cuclajući običnu vodu.
Zločesti Vakula ugasio u meni želju za vinom.
Jebiga.
Pijem samo crno.
Ali gospodar Celzijusa Vakula ne da ni gutljaj.
Pričamo ispod prepečenog lišća lipe o nogometu.
Slavek bivši golman i trener.
Sad uspješan ugostitelj.
Ora fantazista.
Na malim i velikim terenima.
Ivan Cvjetković – Tarzan.
Bivši plavi 9.
Sad iznimno uspješan menadžer.
Ne znam kako nam je pao na pamet Neven Barač.
Meni beskrajno drag čovjek.
I ja sam ga iznimno cijenio – doda Tarzan, kojeg je Neven dopelal u Dinamo.
Dan kasnije u Pinocchio’s-u sjedim sa Zdeslavom Baračem.
-Tvoj je tata štel od Dinama stvoriti europskog prvaka – rekoh.
-Znam tu priču – uzvrati Zdeslav, koji je dugo vremena uspješno kormilario hrvatskom odbojkom.
Zamolim ga za Tatinu fotku iz obiteljskog albuma.
I odlučim za portal MM prepričati tekst koji sam objavio u Dinamovoj reviji.
Valjda sam jedan od rijetkih koji je za Dinamo radio besplatno.
Evo te priče o čovjeku koji je želio modre na krovu Europe:
Iz stare pisaće mašine izvukao sam zadnji list papira i kompletirao desetak tekstova.
Ekskluziva do ekskluzive.
Znate ono…
Zaustavite rotaciju, imam senzaciju!
A znao sam da neće biti dobro ako budu objavljeni.
Ne za mene.
Jer je svaki od desetak tekstova bio bez potpisa.
Ali za Dinamo…
No, krenimo redom.
Kao mlad novinarčić pratio sam odbojku.
I imao sreću uletjeti u taj sport u trenutku kad je poznati bankar Neven Barač izgradio Dom odbojke.
I dopelao u Mladost ponajbolje igrače bivše države.
Malević, Lozančić, Kašić, Travica…
Razvaljivali su sve redom.
Moj šulkolega iz Trešnjevačke gimnazije Mirko Capuder radeći u Urbanističkom zavodu otkri mi kako je Barač pronašao sredstva za izgradnju Doma odbojke.
Dogovorio sam s njim ekskluzivni intervju.
Dugo smo pričali.
-Šta ćeš popit’? – pitao me.
Dok radim ne pijem.
Nakon pola sata isto pitanje.
Isti i odgovor.
Na kraju mu rekoh da znam kako je izgrađena dvorana na Savi.
Pa nećeš valjda to pisati?
Neću. Jer me raduje što je Zagreb dobio Dom odbojke.
Baraču je laknulo pa me ponovno pita:
-Šta ćeš popit’?
Pet gemišta. Jer ste me, dok smo razgovarali, pet puta pitali što ću popiti, a sad smo gotovi s poslom.
Nasmije se i od tad kod njega imam privilegirani status.
E, kakve veze ima sad Barač i odbojka s Dinamom.
Ima, ima.
Itekako.
Ono što je napravio s odbojkaškim klubom poznati bankar odlučio je preslikati u Maksimiru.
Angažiran je legendarni Branko Zebec.
Krasnodar Rora, kao njegov veliki prijatelj i čovjek od povjerenja, bio mu je desna ruka.
Po odbojkaškom provjerenom receptu trebalo je pokupovati na nogometnom tržištu sve što vrijedi.
Morala se stvoriti momčad za šetnju prvenstvenom lojtricom.
Biti jači od Hajduka, Zvezde, Partizana…
I krenuli su tajni pregovori.
Tajne kupovine.
Iznenadio sam se kad mi je Neven Barač povjerio nesvakidašnji novinski zadatak.
Tu su ti telefonski brojevi Ivana Cvjetkovića, Mirka Lulića, Ranka Stojića, Jasmina Džeke, Mihaila Petrovića, Miralema Zjaje… nazovi ih i sa svakim složi veliki intervju za Dinamovu reviju.
Bio sam u šoku.
Popis vrhunskih igrača.
Ali kakve veze imaju s Dinamom?
Svi potpisuju za nas – objasnio je Barač i dodao kako će tiskati Dinamovu reviju i, uz pomoć kolportera, prodavati.
U dnevnom tisku nitko nije imao blage što se događa u Maksimirskoj 128.
Bilo bi to stvarno iznenađenje i poslastica za navijače plavih.
Prihvatim se telefona, Penkalinog izuma i pisaćeg stroja.
I sve to lijepo napišem.
Čak i Zjaju.
Kojeg mama, na kraju, nije pustila u Zagreb.
Proslijedim rukopise i upozorim dragog mi čovjeka, Nevena Barača:
Sve je to super. Bit će senzacija. Ali bolje bi bilo sazvati presicu. Pozvati sve novinare i servirati im ekskluzivu. Ovako ćete bespotrebno izazvati bijes sedme sile koja, inače, prišti od sujete. Neće vam to lako zaboraviti ni oprostiti.
Malo su razmišljali.
I projekt ekskluzivne revije stopirali.
Ode moj trud uzalud.
Ali Barač je bio gospodin.
Platio mi je i preplatio sav posao.
Tekstovi završiše u košu, a ja na ljetovanju u Dubrovniku.
I za kraj najnovija vijest:
Umro penzioner.
Istraga će pokazati od čega je živio.
