Zlatni dukat
Ljeto 2026.
Probudim se u noći postrojavanja planeta, pomrčine Sunca, suza Svetog…
I napišem kao da mi netko šapće:
Kako je u nečemu što nikad nije bilo,
Uz pomoć nečega što nikad nije stvoreno
Nastalo sve?
Svemir.
Nemir.
I sve drugo
što ne znamo
ni što je,
ni gdje je?
I prije sna još dodam:
Tamna materija je prostor koji stvaraju crne rupe.
Tad odlučim.
Pisat ću o susretima s Čudesnim.
O nečemu što je velika tajna.
I zakletva.
Zavjet šutnje u čamcu na Skadarskom jezeru.
Pisat ću samo za sebe.
Da u sefu ostane otisak čarobnih susreta s Čudesnim.
To bu dost.
I preveć je.
‘Ajmo mi na tekućine i žderačine.
Do Zlatnog dukata.
Mog omiljenog restorana.
Peljam se, vjerovali ili ne, vlakom.
Od Zapadnog kolodvora koji je tu negdje ispod mog balkona.
Do Dukata.
Samo sedam minuta.
U vlaku klima.
Udobne fotelje.
Ako ubijete oko, umiljeti glasić vas trzne:
“Sljedeća postaja – Gajnice!”
I eto me kod tete Nade.
Šefice kuhinje.
Ma šta šefice?
Čarobnice kojoj je kuhača čarobni štapić.
Oš variva.
Oš sarmu, oš filanu papriku, čomlek…
Oš oblizeke.
Palačinke u vajnšatou.
Ma Nada priprema sve za prste polizat!
A gazdi Slaveku nije teško upalit makinu i odjurit u Zadar na peškariju.
Po ribe, školjke, lignje…
Tek izvađene iz mora.
Ovaj put na meniju čuveni pršut Zdeslava Jurčevića iz Studenaca.
Pečena mlada janjetina koja pase ljekovito bilje u Pavlovoj Vasi.
Čuveno bijelo iz Iloka.
Od Buhača.
I savršeno crno iz Oklaja.
Od Džape.
I sve to na džemdo.
Za rođendan Slaveka Hale koji je sastavio dvije šestice.
Unuci mu pokloniše Realov dres s brojem 66.
S istim brojem na leđima posada Dukata na čelu s Ivanom darovala mu Dinamovu majicu.
Jura, Kralj, Ora, Tomo i ja pjenušac na kojem je pisalo:
“Hala, golman koji je obranio pet elvera na jednoj tekmi!”
Čovjek-hobotnica.
Golman, trener, predsjednik kluba, vlasnik prvog privatnog sportskog objekta.
Botaničar, ljubitelj pasa, gazda Dukata…
Stižu novi čestitari.
Sale, Hadžija…
Pa Ljuba i Toni, gospodari zagrebačkih plesnjaka.
Javljaju se Džemo Mustedanagić i Drago Diklić.
“Slavek, sretnooooo!”, zapopeval mu je Fiko koji je kumovao imenu restorana.
Nadina pogača se topi u ustima.
Kao i mlada janjetina.
Čestitamo ročkas i Škljocu koji ga je slavio dan ranije.
Na njegov čuveni pjenušac iz podruma Simona Pinterića je pisalo:
“Škljioc, kralj belota.”
Logično.
Obično zove na niš.
A furt pobjeđuje.
Stiže i poznati bagerista ispod Sljemena.
Gospon Juraj Jurin.
Zvani Pele.
Dobročinitelj koji je mnogima pomogao krčiti šume, terene…
Ušao je u devedesete.
Bageri stoje.
Kao i Peleov dres na vrhu drveta.
“On ti obožava Brazil i Pelea pa su mu dečki iz HNS-a darovali njegov dres”, objašnjava mi Hala.
A naš Pele samo se smješka.
U Dukatu bumo slavili njegov stoti rođendan.
Ak bumo bili živi.
Gospon Pele sigurno bude.
I za kraj, jedan aktualni:
Štef zove mobitelom:
“Halo, jel’ ovo kontrola leta?
“Da, izvolite?”
“E, pa dečki, leto vam se otelo kontroli!”
