Dvije lipe,
ljeto 2026.
Zgubili smo od Engleza.
Jebeš ga.
Pa šta!
Nije svijet propao.
Nismo ispali.
Ni nećemo.
Dam si truda i protresem svoju senilnu memoriju.
U Večernjaku sam sam 2023. godina napisao:
‘Dalić je ostao bez najjače karike.
Umro je čovjek s licem Delona i dušom demona.
Napustio nas je Ćiro Blažević.’
Bez njega u Rusiji i Kataru ne bismo prošli kako smo prošli.
Rezultati iz bajke.
Srebro i bronca.
Tad je Dalić u svom tajnom stožeru imao kapitalca.
Savjetnika.
Mentora.
Jokera zovi.
Ćiru.
Godinama sam u Dalićevim odlukama i taktikama prepoznavao Ćirin rukopis.
Siguran sam da je savjetovao Daliću protjerivanje Kalinića iz Rusije.
I škartiranje Rebića.
Često sam cimao Ćiru da mi kaže kolike su njegove zasluga u srebrnom i brončanom sjaju vatrenih.
Bezuspješno.
I onda jedne večeri na šanku Gavelle Ćiro i Miro Par došli su škicnuti priredbu u kojoj je glumio Emir Hadžihafizbegović.
Njihov frend.
Po stoti put provociram Ćiru pitanjima o Daliću i on pukne.
Nešto opsuje.
Spomene onu svoju
MILE FADILE!
I otvori se.
“Sine, Dalić je bog. Istina je da smo bili u stalnom kontaktu i da sam ga savjetovao, ali na kraju, on je sve odlučivao.”
Tad mi reče da je ono njegovo zlo u tijelu metastaziralo.
Prekinem s pitanjima.
Pametnom dosta, mislim si.
Shvatio sam da je s njegovim odlaskom u tišine mirogojskih aleja Dalić izgubio najvažniju kariku.
Liga nacija – pušiona.
Europsko prvenstvo – pušiona.
I sad na startu SP s Englezima- pušiona.
Siguran sam da bi Ćiro uvjerio Dalića da ne igra s tri stopera.
Pogotovo ne s Vuškovićem kao centralnim.
Dečko je velika nada.
Svjetski potencijal.
Ali, brate – spor.
I bez potrebnog iskustva za engleske terijere.
Uoči tekme s Tuchelovim postrojbama sjedim u Dvije lipe.
Na ručku s Igorom Čalom.
Bivšim internacionalcem, sad uspješnim menadžerom.
Evociramo uspomene.
Igrao je Čalo kod Ilije Lončarevića u finalu kupa kad su srušili moćni Dinamo, no brzo smo se prešaltali na SP.
I na tekmu s Englezima.
“Nije dobro igrati s trojicom u zadnjoj liniji. Gutnut ćemo puno golova.”
I bi Igor u pravo.
“Treba biti pošten i reći da Englezi godišnje ulažu u razvoj nogometa koliko Hrvatska nije uložila u sto godina.”
Dotaknuli smo se i Modrića.
“Pa zar nije dovoljno reći kako je Milan bez Luke izgubio pet utakmica za redom?”
I opet je u pravu.
Modrić je i na štakama suho zlato.
“Izgubit ćemo od Engleza. Pobjeđujemo Panamu i Ganu i sigurno idemo dalje”, zaključio je spiku Čalo.
Nadam se da je i tu u pravu.
Još kad bi se pojavio neki novi joker zovi.
S nekim pametnim savjetom.
Jer, bože moj, Ćorluka i Olić, veliki igrači, možda u budućnosti i veliki treneri, ipak su samo Dalićevi učenici.
A đaci teško savjetima mogu pomoći mentoru.
Bolje da žvaču čungalungu.
I šute.
A Dalić nek’ se zapita što bi mu sad šapnuo čovjek s licem Delona i dušom demona.
Možda mu se javi u snu.
Odozgo.
Jer trebat će kad prođemo grupu.
I za pa-pa jedan nogometni:
“Koja je razlika između Shakire i nogometne reprezentacije Srbije?”
“?”
“Shakira je četiri puta nastupala na SP, a Srbija samo dva put!”
