Hoće li biciklizam uskoro biti zanimljiviji od nogometa?

Trešnjevački plac, Zlatni dukat
Ljeto 2026.

Nogometni tango, flamenco, can can, engleski valcer otplesaše svoje.
Gledajući krcate stadione u Meksiku, Kanadi i SAD-u, cirkus je uspio.
Čak i oduševio.
U želji da izbacim sve lopte iz glave pune golova španciram prema Trešnjevačkom placu.
Po najbolji paradajz na svijetu.
S okusom našeg djetinjstva.
Taman plaćam.
Eto ti Bore Bezjaka.
Bivšeg međunarodnog nogometnog arbitra.
Oš’, neš’.
Eto nam opet kornera, penala, zaleđa i VAR-a.
“Uskoro ćemo gledati utakmice bez sudaca”; oglasi se Boro.
“Kak’ to misliš?”
“Ukinut će pomoćnike. Samo mašu bez veze. Kaj će nam oni?”
“?”
“Kad sam ja sudio, pomoćnici su bili zaduženi za signalizaciju zaleđa. Gledali su je li lopta prešla gol crtu. Sad o zalažu odlučuje VAR. Na lajnama su senzori. Njihovu ulogu preuzela je tehnologija.”
Jebiga.
Bezjak je u pravu.
“Ajmo na kavu”, predloži, a ja ne mogu.
I neću.
Da mi do kraja ne ubije onu slatku romantiku nogometa.
Jebali ih VAR-ovi, senzori, čipovi…
I ostali klipovi.
Kupih i malo višanja.
Kad eto i starog pajdaša Joke.
Skup smo haklali na Kegliću i Kutiji.
“Ja ti više nemrem gledat kak se prije kornera u petercu igrači tuku, grle, guraju prsteke u guze protivničkih igrača, golmanima ne daju disati. Trebalo bi uvesti pravilo da protivnički igrači nemreju bit’ u petercu kad se izvode korneri. Arsenal je pol golova zabil iz tih gužvi i osvojil titulu. Kaj je to nogomet?”, pita se Joka.
Mislim si.
Ima tu nešto.
Valjalo bi alarmirati Infantina i Čeferina.
Možda ne bi bilo loše da formiraju momčad od najboljih igrača čije repke su riknule u kvalifikacijama.
Osobno mi žao što nisam mogao gledati meni najboljeg igrača Europe i svijeta.
Ne znam mu ni prezime izgovoriti.
Hviča Kvarachelia.
U Napulju su ga zvali Kvaradona.
Bože dragi, što taj radi s loptom.
Žonglira, dribla, asistira, zabija…
Donosi u Pariz dvije Lige prvaka.
A Gruzije i njega na svjetskoj smotri nema.
Ma brate, sramota.
Trebalo bi šapnuti Trumpu.
Donald bi to riješio.
Jer Gianni sam neće i ne može.
Treba formirati momčad asova čije repke nisu prošle kvalifikacije.
Nek igraju u dresovima UNICEF-a.
Daju im kao izbornika i trener Louisea Enriquea.
I eto ti ljepote nogometa.
A lova koju zarade na SP neka ide za gladnu djecu svijeta.
Sudar i Argentine i Engleske gledao sam a Jurom, Orom, Škecom, Icom i Slavekom u Zlatnom dukatu.
Nakon hajdučkog prvog poluvremena.
Gdje se tuklo i šoralo.
A malo igralo.
Oglasi se nekadašnji malonogometni as Nikola Orešković.
“Ponekad mi je biciklizam zanimljiviji i draži.”
“Kak to moreš gledat?”, reagirali smo zborno.
“Redovito pratim Pogačara i društvo. Kakvih tu uzbuđenja ima. Nemrem vam objasniti”.
E da bih shvatio, odlučim škicnuti Tadeja Pogačara.
Najbolji na svijetu ne da žutu majicu nikome.
Ima Ora praf.
Nije to tak dosadno.
Pogačar kak Kvaradona.

PS- Alzheimer napada pa zaboravih kako bi Trump morao narediti Gianniju da tri prvoplasirane na SP brane zlato, srebro i broncu.
Bez kvalifikacija.
Pa da vidiš brale tko će reći kako je utakmica za treće mjesto bezvezna.

I za kraj jedan ‘autobiografski’.

“Kako se zove vjetar koji oprašuje biljke?”
?
Jebivjetar!

 

Naslovna fotografija je AI enerirana jer nema besplatne fotke Trumpa i Infantina.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)