Pleterje, Nova Vas, Bizeljsko
Ljeto 2026.
Kažu d aje smisao života dati životu smisao.
Mi se trudimo.
Letimo po Sloveniji.
I pijemo.
Dajemo životu smisao.
Kod Sušina, Berkovicha, Pinterića, Šekoranje, Matjašića, Istenića…
Prijatelj Tomo Galović na svoj rojsni dan ovlažio je smisao života u Pleterju.
Kod Marijana Gorišeka.
Odojček.
Pohani picek.
Frankinja.
Štrudla.
Kuš veći smisao!
U vinotoču Drča je bio start.
Slijedio je uobičajeni ‘križni put’.
Prva okrepna postaja Pavlova vas.
Uz vinčeko s Bojanom Sušinom dogovaramo janjca na ringišpilu.
Poslije berbe.
Polovinom rujna.
Da nazdravimo prijateljima koji više nisu s nama.
Pavi, Bobi, Željku, Jerkiću, Žacu, Slaveku…
Onog janjca od klađenja odgodili smo dok se svi ne vrnu s mora.
Španjolsku kao prvaka vidjeli su samo Jura, Renkas i Borgudan.
Mi ostali papci snosit ćemo troškove.
Kod Simona, Martine, Nike i Žige slavljenika su čekala dva vrhunca pjenušca na kojima je pisalo:
‘Tomi,
24.8.
Hrvatskom Tiger Woodsu.’
Nešto kasnije, naša draga frendica Barbara dočeka nas sa slanim bademima, čuvenim pjenušcem i meni dragoj metliškoj črnini.
Uz golferske spike sjetimo se Izeta Fazlinovića.
Iliti Muje Nadarevića.
“I on je krenuo s nama na golf u svojim osamdesetima”, prisjeti se slavljenik.
A ja im ispričam priču kako je naš Mujica postao Slovenac.
U Deželi na beli, između dva dijeljenja, otvori nam dušu:
“Zbog svoje zadnje supruge Slavice odlučio sam uzeti slovensko državljanstvo. U smrti želim biti blizu nje.”
“Pa ne treba ti zato državljanstvo”, prekidoše ga Saks, Fec i Čošo.
“Treba, treba. Pepeo iz urne moje Slavice prosuli su u more kod Kopra. A onda na stijenu stavili metalnu pločicu s njenim imenom. Tako želim okončati i ja. Obred je dopušten samo slovenskim državljanima pa sam, eto, na kraju života Slovenac.”
Nakon njegovog ispraćaja na Krematoriju u krugu obitelji i bliskih prijatelja pitao sam njegovu bivšu suprugu Snješku hoće li sipoštovati njegovu zadnju želju.
“Naravno da hoćemo.”
I tako je Mujicin pepeo negdje na dnu mora.
Kod Kopra.
I spaja se s pepelom njegove Slavice.
Kako nas dragi prijatelj Zoran Vakula kuri sve jače i jače imam osjećaj kao da sam na generalki za Krematorij.
Plus je 38.
Zato odlučim pustiti jednu zimsku fotku.
Škljocnuo sam je davno u carstvu pastrva i šarana kod Ane Kranjčić.
Pogled na nju osvježava, ali i rastužuje.
Nema Mujice.
A tko zna hoće li ikad više biti ovako debelog snježnog pokrivača.
Da pravimo snješka.
S mrkvom umjesto kljuke.
I s bocom rakije u ruci.
Na slici su Ćošo, pijani Snješko, Tomo i Mustafa.
Umjesto uobičajenog vica, za kraj evo malo zabavne statistike:
DESETLJEĆE- 10 godina
STOLJEĆE- 100 godina
VJEČNA LJUBAV- dva tjedna
NE PIJEM – dva dana
NE PUŠIM – četiri sata
NA DIJETI SAM – šest sati
BRZO SE VRATIM – tri sata
ŠTO BIH TI SVE RADIO- dvije minute!
